Skandalozna udbaška montaža na HRT-u

Skandalozna udbaška montaža na HRT-u: Aktualnu vlast nije strah Šimunićevog 'Za dom' nego kad 30 tisuća navijača u glas odgovara 'Spremni'!
Na HRT-u opće više ne skrivaju svoju političku opredjeljenost. Javni servis se pretvorio u promidžbeni aparat vladajuće ljevice koji se poznatim udbaškim metodama obračunava i sa protivnicima ćirilice i sa pobornicima referenduma o braku, a sad su krenuli i na Kovača. Nikad mu nisu oprostili potporu HDZ-u i Ivi Sanaderu, a sada ga žele stigmatizirati zbog Šimunićevog istupa poslije utakmice. Uz pomoć koga? Naravno 'neutralnog' Pupovca i Jovanovića! Čak su Čičak i HHO pokušali biti objektivni tražeći da se svaka totalitarna ikonografija bilo da se radi o ustaškoj ili komunističkoj konačno zakonom sankcionira i prestane se tretirati kao prekršaj.

U cijeloj medijskoj histeriji oko Šimunićevog istupa nakon utakmice s Islandom nitko se nije zapitao od koga je i kako Joe dobio mikrofon službenog razglasa stadiona u Maksimiru. U jednom trenutku kamera je zabilježila kako netko sa zapadne tribine spušta mikrofon, nakon čega Šimunić kreće u svoj pobjednički krug otpozdravljati navijačima. Je li to, dakle, bila samo njegova ideja ili je sve netko dobro isplanirao možda će hrvatska javnost jednom i doznati.

O samom pozdravu i njegovoj povijesnoj simbolici već je sve rečeno. Ipak, to nije spriječilo takozvanu Hrvatsku radio televiziju da u svim svojim informativnim, ali i sportskim izvješćima i prilozima nakon utakmice ne pokaže svoje pravo lice i bezrezervno se svrsta na jednu stranu.

Šimunić je izvrgnut javnoj osudi i neće biti nikakvo čudo ako ga FIFA bude kaznila (iako oni nisu nadležni za nešto što se događalo nakon službenog završetka utakmice) a hrvatska vlast nekako strpa u zatvor.

No, to očito HRT-ovoj vrhuški neće biti dosta pa su u cijelu priču, drugi dan pokušali uplesti i samog izbornika Niku Kovača. Naime, na press konferenciji upravo su HRT-ovi novinari inzistirali na Kovačevom komentaru Šimunićevog komuniciranja s maksimirskim tribinama.

"Kako komentirate Šimunićev istup nakon utakmice?" bilo je jedno od pitanja za hrvatskog nogometnog izbornika. No on se nije dao smesti.

- Znao sam da ćete me to pitati, ali neću vam dati odgovor, odgovorio je Kovač.

"Pa zašto ne želite komentirati", bili su uporni novinari.

- Smatram da ne trebam sve komentirati kao što ni drugi ne trebaju baš sve komentirati, sjajno se snašao stariji Kovač.

Nezadovoljni takvom reakcijom Nike Kovača, na HRT-u su odlučili u sljedećoj središnjoj informativnoj emisiji udbaškom montažom pokazati što zapravo misle o Šimuniću i, naravno, Kovaču koji nije htio javno osuditi Josipa i njegov pobjednički zanos.

Zato su nakon zadnje Kovačeve riječi na HRT-u pustili dvije reakcije na Šimunićev istup – i to dvojice "objektivnih" gledatelja. Jedan je, naravno, bio ministar športa, Željko Jovanović, a drugi – gle čuda – Milorad Pupovac koji se tu valjda slučajno našao. Jovanovićev stav o hrvatskim simbolima već je odavno poznat, a što je Pupovac mogao reći – "Da mu je to bilo baš super?" Osim njih dvojice, nitko više za HRT-ovce nije bio dovoljno pouzdan da bi komentirao događanja u Maksimiru.

Jasno je kako određene strukture u hrvatskoj politici pa tako i na javnoj televiziji, Niki Kovaču nikada nisu oprostile onaj njegov domoljubni zanos i izlet u politiku kada se pojavio u promidžbenom spotu HDZ-a dajući potporu stranci i njenom tadašnjem predsjedniku Ivi Sanaderu.


 Sada je tim istim strukturama u Hrvatskoj istup Josipa Šimunića došao kao naručen.

Jer potpuno je jasno kako se aktualna vlast i sve njihove medijske i druge marionete ne boje jednog Šimunića i njegovog pozdrava "Za dom". Oni se panično plaše što je s maksimirskih tribina stigao gromoglasan odgovor gotovo 30 tisuća ljudi koji jednoglasno odgovarali "Spremni".

Dobro su primijetili Ivan Zvonimir Čičak i Hrvatski helsinški odbor, upozorivši kako je trenutačno koncentriranje medijske pažnje samo na Josipa Šimunića nedostatno, površno i pogrešno.

- Pozdrav „Za dom spremni“ čuo se, naime, ne samo tijekom spomenute utakmice, nego i na drugim susretima hrvatske nogometne vrste posljednjih godina, uz gotovo prešutnu, da ne kažemo odobravajuću, podršku dobrog dijela hrvatske javnosti i politike.

Jovanović i njegov šef zadnje dvije godine mudro šute kada cijeli maksimir pozdravlja starim hrvatskim pozdravom. Iako je donedavno čelnike hrvatskog nogometa kvalificirao močvarom koju treba isušiti, Jovanović o tome šuti od kada Mamić njegovoj Rijeci šalje igrače. Dvolično i prozirno.

Osim toga, aktualnoj vlasti se uspjeh reprezentacije savršeno uklopio u opće stanje jer, kada već oni ne znaju kako vratiti povjerenje građana, sada će dobiti sedam mjeseci odmora jer će nacija biti zaluđena najvažnijom sporednom stvari na svijetu.

Poznati "zijevač" ustaških pjesama, Stjepan Mesić, se barem znao mudro ograditi od uzvika na utakmicama tvrdeći kako je slabo čuo. Milanović mudro šuti, a Jovanović i jedan dio medija osuđuju Šimunića, a zapravo se panično boje činjenice da baš svuda gdje repka nastupa gledatelji izvikuju ono što se u utorak dobro čulo s maksimirskih tribina.

Razumljivo za HHO je poklič „Za dom spremni!“ ustaška ikonografija, koja u Hrvatskoj nije zakonom sankcionirani, kao ni komunistička, nego se različitom i neujednačenom sudskom praksom tretiraju samo kao prekršaji.

HHO-a vjeruje da je javnu percepciju ovog pozdrava moguće promijeniti samo demokratskom raspravom, preveniranjem, a ne novim oblicima represije ili javnog linča pojedinaca i skupina, poručuje Ivan Zvonimir Čičak.

• Autor: B.D.
  
• Photo: Marko Lukunic/Vecernji list